Svaka generacija misli da je njezino školovanje bilo najteže, a ipak najljepše. Dok se današnji učenici žale na preveliku domaću zadaću i digitalne testove, njihovi su roditelji učili u razredima bez računala, ali zato s velikim prozorima koja su se otvarala samo kad je ravnateljica prolazila hodnikom. U ovom ćemo članku otkriti kako je izgledao školski život prije tridesetak godina – od mirisa krede i drveta do prvih džepnih kalkulatora koji su izazvali pravu pomutnju.
Sadržaj...
Školske torbe koje su težile koliko današnji ruksak s laptopom
Dok se današnji učenici žale na težinu tableta i udžbenika, njihovi su roditelji nosili drvene kutije s kantićem za vodu i pločicom sapuna. Torbe su bile izrađene od prave kože ili debele tkanine, a nije bilo rajsferšlusa pa su se otvorale pomoću kožnih traka i metalnih kopči. Unutra su se uvijek nalazila dva olovka – plava za pisanje i crvena za crtanje – te gumica za brisanje koja se brzo izlomila na krivuljama kladionice.
Najveća razlika bila je u udžbenicima: bili su crno-bijeli, s tvrdim koricama, i pisani su sitnim slovima. Učenici su ih čuvali cijelu godinu jer ih nije bilo lako zamijeniti, a i roditelji su ih često kupovali na rate. Na prvim stranicama uvijek se nalazila velika fotografija maršala Tita ili hrvatskog povijesnog velikana, ovisno o razdoblju.
Razredna disciplina: kad je razrednik značio više od zakona
Učitelj ili razrednik bio je apsolutni autoritet. Nije bilo e-dnevnika niti roditeljskih sastanaka u dvorani školskog kazališta – roditelji su dolazili na razgovor kad ih učitelj pozove, a to se događalo samo ako je dijete napravilo nešto ozbiljno. Učenici su ustajali kad je učitelj ulazio u razred, a ako netko nije znao lekciju, morao je stati pred ploču i odgovarati dok mu koljena ne počnu drhtati.
Ocjene su se zapisivane kredom na velikoj ploči, a zadnji učenik u redu je bio dužan obrisati ju nakon časa. Nije bilo mobilnih telefona pa su se poruke prenosive na komadićima papira koje se prebacivale s jedne do druge klupe. Ako te uhvate da šalješ takvu „letku“, morao si ostati poslije nastave i prepisati cijelu lekciju rukopisom koji mora biti čitljiviji od tvojih očiju nakon suza.
Školski izleti, pionirska odijela i prvi put u kino
Najveća događanja bila su školska ekskurzija i pionirska zakletva. Učenici su oblačili plave kape s crvenom zvijezdom i bijele košulje s crvenim ovratnikom, a roditelji bi im za taj dan ispeglali odijelo kao za mature. Autobus bi krenuo u ranu zoru, a djeca su nosila sendviče s domaćim paštetom i jabuku koja se nikad nije htjela pojesti jer je bila prelijepa za gledanje.
Kino je bio prava rijetkost: razred bi otišao jednom godišnje, a film se uvijek temeljio na partizanskoj tematici ili na nekoj od slavnih hrvatskih bajki. Ulaznice su koštale petak-desetak dinara, a učitelj bi sjedio na kraju reda kako bi osigurao da nitko ne baca kikiriki po podu.
Što se još dramatično promijenilo od tada
Današnja škola nezamisliva je bez tehnologije. Računala, projektori, pametne ploče i tableti postali su standardna oprema. Komunikacija s roditeljima odvija se putem e-dnevnika i elektroničke pošte, a školske stranice nude obilje informacija. Učitelji više nisu jedini izvor znanja; učenici imaju pristup nebrojenim online resursima. Ipak, unatoč svim promjenama, temeljna svrha obrazovanja ostaje ista: pripremiti mlade ljude za budućnost.
Često postavljana pitanja
Je li ranije bilo više discipline u školama?
Mnogi se slažu da je ranije disciplina bila stroža, a autoritet učitelja neupitan. Kazne su bile češće i izravnije, a manje se toleriralo neprimjereno ponašanje.
Leave a Comment